Prva asocijacija na kavez je ograđeni prostor za držanje zatočenih životinja. Ali možda niste znali da pojam kavez potječe iz turskoga jezika u kojem je kafez označavao u Osmanskom carstvu posebno zatvoren dio carskog harema u kojem su bili zatočeni prinčevi i ostali sultanovi rođaci od kojih je sultan strahovao da bi ga mogli svrgnuti s vlasti. U kafezu su imali sve pogodnosti, ali nisu ga smjeli napustiti.

Danas nema takvih kaveza. Izmijenili su se. Suvremena pandemija COVID-a 19 pretvorila je cijeli ljudski rod u svojevrsne zatočenike opasnoga virusa. Stoga smo izdvojili nekoliko naslova beletrističkih i jedne stručne knjige kojima je zajednički nazivnik riječ kavez.

Victoria Aveyard (1990.) napisala je maštovit roman Kraljev kavez o Mare Barrow, bespomoćnoj, zarobljenoj i prepuštenoj na milost i nemilost kralja Mavena Calorea. Danski književnik Jussi Adler-Olsne (1950.) u romanu Žena u kavezu bavi se neriješenim nestankom političke zvijezde u usponu za koju svi vjeruju da je mrtva. Engleska autorica Christine Leunens u romanu Nebo u kavezu piše o tome kako je gorljivi pripadnik Hitlerove mladeži otkrio da mu roditelji  u njihovoj velikoj kući u Beču skrivaju mladu Židovku Elsu. Amerikanka Maya Angelou (1928. - 2014.) u autobiografskoj knjizi kultnog statusa Znam zašto ptica u kavezu pjeva na temelju vlastitih gorkih i strašnih iskustava poručuje "kada nešto naučiš, prenesi to drugima". Hrvatski književnik Ivan Vidić u romanu Faradayev kavez kroz priču o propalom zaposleniku Ministarstva pravosuđa koji se zapošljava na seoskom imanju piše o suvremenom društvu simultanih povijesnih činjenica i besmislenom gomilanju informacija u kojem se vlastiti mir može pronaći u tišini i zaštiti Faradayevog kaveza u koji ne prodire elektromagnetsko polje pa stoga niti radio valovi, GSM itd.

Izdvojeno od ovih naslova preporučujemo djelo Nicholasa Carra Stakleni kavez, sociološku analizu o utjecaju računala na čovjeka, odnosno o utjecaju tehnologije na čovjeka. Carr piše o zabrinjavajućem utjecaju koji tehnološki napredak ima na čovjeka smanjujući i sužavajući prostor odlučivanja a istovremeno otvarajući prostor nadziranja i manipulacije.

U nedjelju, 14. veljače 2021. obilježava se Međunarodni dan darivanja knjiga sa ciljem ohrabrivanja djece i odraslih da toga dana drugoj djeci daruju knjigu ili slikovnicu.

Za takav volonterski projekt puno je razloga. Jedan od njih je i činjenica da 800 trogodišnjaka te 1700 jednogodišnjaka u Hrvatskoj (prema UNICEF-u) nema niti jednu slikovnicu.

Iskoristite sutrašnji dan i priključite se projektu.

OBRADUJTE DIJETE KNJIGOM, SLIKOVNICOM ili barem BOJANKOM na dječjem odjelu bolnice, u domu za nezbrinutu djecu, u dječjem selu, u dobrotvornoj organizaciji, u susjedstvu. Bilo gdje.

Probudite na taj način kod njih ljubav prema čitanju i prema darivanju.

Usrećite i sebe, jer sreća je pomaganje.