1. PREPORUKA

Katolička crkva već 125 godina sustavno razvija i izlaže svoj društveni nauk koji je inicijalno nastao kao odgovor na "radničko pitanje" koje je tijekom 19. stoljeća postalo goruće društveno pitanje industrijaliziranog zapadnog svijeta. Društveni nauk Crkve sazdan je ne samo na opsežnom corpusu dokumenata univerzalne i lokalnih Crkava nego i poznatim i manje poznatim pokretima i pojedinačnim svjedočenjima inspiriranim tim naukom. No tvrdi autor, žalosno je da je taj nauk slabo poznat ne samo među vjernicima nego i među predvoditeljima zajednica.

Kako proširiti društveni nauk Crkve u Hrvatskoj ključna je tema ove knjige.

U njoj autor, Zdenko Spajić, daje pregled stavova Crkve o suvremenim društvenim promjenama u skladu sa njezinom tradicijom. Autor prikazuje povijesni razvoj društvenog nauka Crkve, njezine temeljne principe, dokumente, posebice enciklike (Leona XIII, Pija XI, Pija XII, Ivana XXIII, Pavla VI, Benedikta XVI i Pape Franje) koji su od prvorazrednog značaja za političku teologiju i političku filozofiju kao i za svakodnevni život u svakoj ljudskoj zajednici, od političke pa sve do crkvene.

U 4. dijelu knjige po d nazivom "Opća načela društvenog nauka" posebno se raspravlja o dostojanstvu ljudske osobe, općem zajedničkom dobru, općoj namjeni dobara, supsidijarnosti i solidarnosti.

Autor knjigu zaključuje stavom Pija XI koji pod pojmom "društvene ljubavi" zastupa stav da je čovječanstvo, ontički i etički, usmjereno na suradnju i sklad te da se gospodarski život mora ravnati po principima društvene pravednosti i društvene ljubavi.

Djelo je namijenjeno studentima i profesorima teoloških fakulteta, ali i filozofskim, pravnim, politološkim i učiteljskim fakultetima i široj društvenoj i kulturnoj javnosti jer raspravlja o temama važnim za čovjekov individualni i društveno-politički život.

2. PREPORUKA

Knjiga "Znanje u digitalnom dobu" sadrži šesnaest razgovora što ih je autor kroz pet godina, od 2012. do 2017. vodio s ljudima koji se bave poviješću, teorijom medija, obrazovanjem, filozofijom, praksom, aktivizmom i umjetnošću.

Sa Larryjem Cubanom, profesorom emeritusom edukacijskih znanosti na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji razgovarao je o budućnosti obrazovanja koje je usko povezano sa uvođenjem suvremenih tehnologija u podučavanje. Pitao ga je kakva je budućnost on line učenja te da li uopće upotreba računala u obrazovanju donosi kvalitativne pomake u tom području.

Američka iskustva govore kako o tom pitanju postoje oprečna mišljenja. Zagovornici futurističke škole, škole bez cigli i prozora, posredovane virtualnim, on line povezivanjem učenika i učitelja zalažu se za škole koje će osposobiti učenike i studente koji odmah po završetku školovanja mogu stupiti na tržište rada i biti produktivni radnici a zaboravljaju na skrbničku i socijalizacijsku funkciju škole, da đaci postanu produktivni građani, da se drže normi zajednice, da kritički misle itd.

Sa Andrewom Feenbergom, doajenom filozofije tehnike i suvremene klasične kritičke teorije Frankfurtske škole razgovarao je o učinkovitom nadzoru Interneta u cilju sprečavanja širenja pornografije, o Internetu kao oružju za sprečavanje pobune, sklanjanju masa sa ulice.

Feenbergov je stav da je Internet, jednako kao svojedobno šapirograf i telefon, samo komunikacijsko sredstvo koje ne depolitizira mase, dakle medij koji nema značajnu ulogu u društvenim tokovima koje, smatra on, kontroliraju velike korporacije i vojska.

Michael Adrian Peterson istaknuo je kako je univerzalno sredstvo učenja, dijalog, razgovor, predavanje, poduka, seminar te kako je doba  velikih usamljenih znanstvenika, individualaca zamijenjeno timovima stručnjaka koji stvaraju velike zaokrete u fizici, kemiji i medicini. Istaknuo je važnost povezivanja filozofije, politike i obrazovanja.

S ostalim autorima razgovarao je o digitalnom (post)kolonijalizmu, kibernetičkom kapitalizmu, kiber-libertijanizmu, dotcom kapitalizmu, kibernetičkom komunizmu, pedagogiji prekarijata, znanju kao zajedničkom dobru i brojnim drugim zanimljivim temama.

Autor knjige  izv. prof. dr. sc. Petar Jandrić, bavi se spojem kritičke pedagogije s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te se i ova knjiga koju preporučujemo može učiniti zanimljiva ne samo knjižničarima i učiteljima, nego i informatičarima i svima drugima koje interesiraju suvremene društvene promjene u području obrazovanja i primjene znanja u suvremenom dobu.

3. PREPORUKA

Nakladnička kuća Ljevak objavila je 2017. godine knjigu pod naslovom "Utopija za realiste" koja je među tisućama knjiga na policama naše knjižnice nepravedno izmakla pažnji korisnika. Zato smo je izdvojili kako bismo Vam skrenuli pozornost i na nju.

Autor knjige je Rutger Bregman, mlađi njemački intelektualac (rođ. 1988.) koji je do sada objavio četiri knjige iz područja povijesti, filozofije i ekonomije. Za knjigu "Povijest napretka" u Belgiji su mu uručili nagradu Liberales za najbolje publicističko djelo u 2013. godini, a dvaput je bio nominiran za prestižnu European Press Prize na novinarski rad u časopisu "De Correspondent". U Nizozemskoj je knjiga "Utopija za realiste" postala nacionalni bestseler.

O čemu tako interesantnom govori Bregman?

Odgovor se nazire već u samom podnaslovu knjige koji glasi: kako možemo izgraditi idealni svijet? A kakav je svijet bio do sada? Tijekom 99% svjetske povijesti 99% stanovništa je bilo siromašno, gladno,prljavo, prestrašeno, glupo, bolesno i ružno. No u posljednjih 200 godina sve se to promijenilo.Danas je stopa siromaštva na svjetskoj razini pala ispod 10%. Ako se taj trend nastavi uskoro bi siromaštvo i bijeda mogli biti u potpunosti iskorijenjeni.

Ako je doista istina da živimo sve duže, da nam je standard sve veći, da smo sve obrazovaniji,da nam IQ raste, da smo sve zdraviji, da je sve manje kriminalaca, gdje je problem?

Autor tvrdi da u Zemlji Obilja, gdje su svi bogati, sigurni i zdravi nedostaje samo jedno: razlog da ujutro ustanemo. Što to znači? Autor tvrdi da u doba bogatstva i preobilja nema više ni umjetnosti ni filozofije i da je čovjek izgubio cilj, da se ne pita koji nam je danas smisao ako ne možemo zamisliti svijet bolji od ovoga što sad imamo. Drugim riječima nestala je sama ideja utopije, predviđanja budućnosti.

S druge strane autor se pita: zašto od 80-ih godina radimo sve više ako smo bogatiji nego ikad prije, zašto još milijuni ljudi grcaju u bijedi ako smo dovoljno bogati da i tome stanemo na kraj, zašto više od 60% vašeg prihoda ovisi o zemlji u kojoj smo se samo slučajno rodili?

Oslanjajući se na niz društvenih eksperimenata provedenih u Kanadi (projekt Mincome), Finskoj, Danskoj, Namibiji, Malaviju, Brazilu, Indiji, Južnoafričkoj Republici autor zagovara ideju uvođenja UTD-a, Univerzalnog Temeljnog Dohotka.

Što je to? Kakav je to dohodak i čemu služi?

Autor zagovara ideju o isplaćivanju zajamčenog UTD-a svim ljudima u visini od 3000 funti, dakle i onima koji ne rade kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe. Ideju bazira na već realiziranim projektima davanja gotovog novca potrebitima kao i na Općoj deklaraciji o ljudskim pravima (1948.). Svatko imalo kritičan reći će da bi ova ideja mogla dovesti do toga da ljudi prestanu raditi i počnu stvarati višečlane obitelji kako bi se domogli novca. Ali, autor ima kontraargumente na kritičare njegove ideje. Koje, pitate se! Odgovore potražite u njegovoj knjizi. Vrlo su intrigantni, vjerujte!