Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 13
Tel. 049 370 132
Fax. 049 301 794
RADNO VRIJEME:

PON - PET: 8-19 h
SUB: 8-13 h

Pretražite gkkr.hr

  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina

Linkovi

Digitalizirani Krapinski vjesnik

Novo u galeriji

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 24 

Gita i Norman iz Dječjeg kutića
Autor Petra Salamon   
Srijeda, 16 Rujan 2020 14:25

Posve Norman

Norman je oduvijek bio – posve normalan, a onda su mu jednog dana... narasla krila! U početku mu je to bilo toliko zabavno da je stalno lepršao naokolo i jako se dobro zabavljao. Ali, kad je počeo razmišljati o tome kako će to prihvatiti njegovi roditelji i prijatelji, na sebe je obukao žutu jaknu koju nije skidao čak ni kad se kupao. Norman se odjednom osjećao normalno samo kada je kišilo. Ipak, roditelji su ga potaknuli da skine jaknu, a tad se sve promijenilo. Norman je shvatio da ništa ne znači biti posve normalan... Kako? Posudite slikovnicu još danas i saznajte zašto je važno imati hrabrosti da budete svoji i posebni te odvažni da plešete u vlastitom ritmu...

Gitina briga

Gita je voljela biti – Gita. Voljela se igrati, ljuljati, pjevušiti, skakutati... Sve dok ju jednog dana nije posjetila Briga. Ne, Briga nije bila njezina frendica, ali pratila ju je u stopu. Bila je kraj nje za doručkom, u školi, kinu, pa čak i u školskom autobusu. Što je najgore od svega, Briga je svakim danom postajala sve veća, a Giti je sve više smetala pa više nije mogla ni o čemu drugome razmišljati i činilo joj se da više nikada neće biti sretna. No jednog se dana to promijenilo... Gita je uz pomoć prijatelja opet postala ona stara Gita. Kako? Saznajte u ovoj poučnoj i ohrabrujućoj slikovnici koja će vas i vašu djecu upoznati o važnosti dijeljenja svojih osjećaja...

Obje slikovnice nastale su iz pera spisatelja i ilustratora Toma Percivala, a u izdanju Profil knjige.

 

 
KAJKAVSKI NASLOVI U NAŠOJ PONUDI
Autor Saša Sabol   
Utorak, 08 Rujan 2020 09:29

Tjedan je Kajkavske kulture stoga vam nudimo nekoliko naslova kajkavske literature po provjerenom receptu: "za svakoga ponešto"

1. Božica Brkan: Nemoj mi to govoriti

Božica Brkan široj je javnosti poznata kao vrsna novinarka koja je u novinarstvu radila trideset godina, autorica vrlo zapaženih etno-kuharica te uspješna spisateljica ljubavnih romana, ali i blogerica, urednica, nakladnica.

"Nemoj mi to govoriti" je izbor pjesama koje je autorica posvetila svojoj majci. Sastoji se od tri cjeline: Haljina za snove, Nemoj mi to govoriti i Doveka.

"Haljina za snove" sadrži 19 pjesama. Misli u tim pjesmama teku spontano, u jednom dahu. Premda jako voli tradicionalne elemente i rabi ih u tematici i u jeziku, naša je pjesnikinja ipak vjerna sljedbenica postmodernizma što je razvidno u pjesmama "krijesnica I, krijesnica II i rebra". Božicu nadahnjuju male, svakodnevne stvari. Tako u pjesmi "vuha" govori o načinu čitanja knjige, a iz knjige "zalogaji" saznajemo koliko je bitno znati uživati u samom postojanju.

Druga cjelina ove knjiga naslovljena je "Nemoj mi to govoriti". Sastoji se od 39 pjesama. No ovaj ciklus bavi se tematikom zrelih godina; majka je u staračkom domu i nije više onakva kakva je bila. U dužoj pjesmi "dijanovec" autorica govori o običajima svoga sela i time u sjećanje priziva i pokojnog oca koji je godinama radio u Pilani DIP-a Novoselec.

Treća cjelina ove zbirke naslovljena je "Doveka" u kojoj posebno do izražaja dolazi pjesma "kej da jes" koja ocrtava pesimizam naš svagdašnji, no ona završna pjesma "najljepše je pisati pjesme" dovodi pjesnički svemir u jedan mir koji nam pjesme Božice Brkan uvijek mogu pružiti.

 

2. Denis Peričić_ Ima jena vekša sila: Netopir i Pekel na Zemli, dva suvremena kajkavska mirakula

Netopir, kao mirakul, jasno pokazuje postojanje i razliku dobra i zla. Njegovi se likovi svjesno odlučuju za jedno ili drugo i svaki lik zna na kojoj je strani. Drama pokazuje najbolje da se zli likovi ne mijenjaju i odličan je odgovor grofa Demona na pitanje zašto je zao: "Zakaj ti celo živlenje delaš hude stvari? I gdo si ti zapraf? .... "Zakaj, zakaj ... Budale! A ne pitate svece zakaj jeso dobri?!" U Netopiru i dobri su likovi postojano dobri unatoč događajima u drami ali dinamika lika proizlazi iz njihove životnosti. I kada se krivo zaključi o njihovoj dobroti, ti likovi traže pomoć od dobra, tako Netopir traži pomoć od svećenika Plantića koji sa svojim sakramentima kreće u borbu protiv zla. Ta vječita dinamika drame u borbi dobra i zla zanimala je čitateljsku i kazališnu publiku tijekom povijesti jer im je pomagala u vlastitim životima i klopkama. Ovo je vrlo rijedak žanr i nismo navikli na njegove konvencije. Dinamika djela se vidi i u odlično kontrapunktiranim osobinama: površnost Katarininih simpatija nasuprot Netopirovoj ljubavi koja omogućuje ozbiljno žrtvovanje za druge. Simpatično je i premrežavanje književnosti i povijesti pa nam je Batman koji se pojavljuje u ovoj drami istovremeno i autentičan jer su američki junaci postali dio kolektivne svijesti.

Priča o svećeniku koji susreće Lucifera u šumi jer je svemirski poremećaj otvorio pakao i na kraju ga pobijedi snagom svoje vjere u Boga je mirakul u punom smislu riječi.  Autor je svjesno odabrao afirmativni religiozni žanr jer slijedi osnovna pravila upravo tog književnog puta. Svećenik kao onaj koji nasljeduje Krista je glavni lik, a povijesni dokumenti potvrđuju autentičnost tog događaja. Drama je inspirirana zapisom o župniku Mihalju Mendušiću iz knjige koju je u 18. stoljeću objavio Petar Berke, kapelan u Mariji Bistrici. On je opisao 135 različitih događanja odnosno čuda ili zagovore Djevice Marije u nevolji pa je to ujedno i prva povijest Svetišta Majke Božje Bistričke. Druga razina autentičnosti je citatnost. Budući da se radi o afirmaciji kršćanksog svjetonazora, Biblija je osnovni intertekst, no najvažniji je književni intertekst Danteov "Pakao."I ovo djelo govori o otvorenoj borbi između dobra i zla, a čitatelj emotivno sudjeluje proživljavajući intenzivno sadržaj i muke glavnih likova te na kraju doživljava katarzu.

Dvije maštovite priče napete radnje, sa zanimljivim likovima, duhovito ispričane bogatstvom kajkavskoga književnog jezika, protkane porukama važnih književnih djela autora pozivaju nas da u Tjednu kajkavske kulture zavirimo u sva bogatstva napisane kajkavske riječi.

 

3. Antoine de Saint-Exupery: Mali Kralevič z ilustracijami autora (na kajkavski preobrnuli: Akoš Anton Dončec i Đuro Blažeka)

Najpoznatiju novelu francuskoga književnika, koja je dobila naziv "Mali kralevič" na kajkavski su preveli Akoš Anton Dončec, mladi slavist obrazovan u Mađarskoj i Sloveniji i Đuro Blažeka, dijalektolog, leksikograf, kajkavolog te redoviti profesor Odsjeka Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, podružnica Čakovec. Tumačenja manje poznatih riječi dana su u fusnotama što izgleda daleko praktičnije nego da su zapisane kao zasebni rječnik na kraju knjige.

Prijevod zadržava kompozicijski okvir originala, podijelje nost na 27. kraćih poglavlja, a preuzima i originalne ilustracije. Dončec i Blažeka u svom prijevodu svjesno koriste izražajne mogućnosti kajkavskoga jezika, njegovu melodičnost i poetičnost. Dobro je to vidljivo u primjerima s rimovanjem: "dotegne se štrika i obrača kotača", etimološkim figurama: "Male zlatne stvari, senjalice senjajo z njimi, a korsite se i deminutivi: dječak je "pajdašek", ptica "ftičica" i dr.

Prirodnost i protočnost kajkavskoga jezika pristaje univerzalnim porukama Malog princa "Oči so slepe, treba iskat z srcom."

 

 

 

 

 
MALO DRUGAČIJI NASLOVI U NAŠOJ PONUDI
Autor Saša Sabol   
Utorak, 25 Kolovoz 2020 12:29

 

Jedan konobar, jedan muzej, jedna kuća ... slijedi recenzija tri nova naslova iz ljetne ponude naših knjižničnih naslova!

1. Matias Faldbakken: Konobar

U knjizi Matiasa Faldbakkena elegantan restoran možda nije ono što se čini. Roman sadrži toliko neobičnosti, čudnih likova i bizarnih detalja koje je autor, svestrani norveški likovni umjetnik, smjestio kao personifikaciju izgubljene Europe. Konobar promatra i komentira, gotovo sve u svojoj glavi. Ispod ćudljivosti i neobičnosti krije se mračna priča kada se u igri nađe vrijedna umjetnina ne baš jasnog porijekla. Naš konobar tada mora sići u labirint podruma od kojeg osjeća zazor. Može li mu i tada urednost i njegova profinjena usluga biti dobra obrana od buke?

Ako striktno slijedite tragove autora, možete osjetiti hladnoću kralježnice. Konobara možete od ovog trenutka početi doživljavati u drugom svjetlu koje više uopće ne mora biti monotono i predvidljivo.

 

2. Gary Barker: Muzej izgubljenih ljubavi

U moru sladunjavosti ili pak trilera svagdašnjeg života s druge strane, čini se dobrom idejom preporučiti jedan netipičan ljubavni roman. Ako vam se naslov učinio poznatim, to je zato što je autor motivaciju za roman pronašao u zagrebačkom Muzeju prekinutih veza, u kojemu su, kako bi se pokušali sačuvati od konačnog zaborava, izloženi različiti osobni predmeti i prateća pisma kao svjedoci nekadašnjih ljubavnih veza. Ideja ljubavi nije isključivo jedina pokretačka sila i upravo zbog toga likovi nisu dosadno stereotipni, već se svaki od njih aktivno nastoji ostvariti u više životnih uloga. Prošlost progoni sadašnjost u ovom fregmentiranom romanu o mladim ljudima koji nastoje vratiti ljubav . Te međusobno isprepletene priče bolno su emocionalne i krajnje realistične.

Gary Baker piše lijepo i efikasno kao rijetko koji pisac, on je Hemingway bez lažne macho energije, a Muzej izgubljene ljubavi iznimno je svjedočanstvo o trajnoj snazi naših prošlosti. Autor pronalazi zanimljiv način da spoji svoje ljubavnike kroz vrijeme i preko kontinenata, pripovjedajući o njihovoj dirljivoj, beznadnoj, tragičnoj, no i ispunjujućoj borbi za ljubavlju.

 

3. Nedžad Ibrahimović: Kuća Teodore K.

Ovaj roman smješten je u ustanovu za mentalno obljele u vrijeme rata. Oni se povezuju, razilaze, zaljubljuju i umiru, a pripovjedač se pita koji su uzroci zla i bolesti i nalaze li se oni unutar bolničkog kruga ili izvan njega? Ludilo koje se ciklički ponavlja, nikada razjašnjeni masovni zločini, kosti koje se prenose, duše koje ne mogu pronaći mir, knjige koje ne mogu biti ispisane, sasvim zamršeni obiteljski odnosi, sav ljudski jad i tuga i svi oni odbačeni od društva završavaju u staroj austrougarskoj zgradi daleko izvan svih putova

Nedžad Ibrahimović ispisao je nadrealnu sliku koja je savršen odraz stvarnoga svijeta. Kuća Teodore K. briljantan je roman o uzrocima zla, o dubini  problema, o ljudskim sudbinama koje se isprepleću u najčudnovitijim okolnostima.

 
Početak«12345678910»Kraj

Copyright © Gradska knjižnica Krapina