Izum Hugoa Cabreta / Brian Selznick
Autor ovog dječjeg romana «Izum Hugoa Cabreta», Brian Selznick neskriveni je ljubitelj filmske umjetnosti i njenog ubrzanog razvoja u 19.st. Legendarni događaj iz filmske povijesti bio je gledanje prve projekcije kratkog filma «Dolazak vlaka na kolodvor» davne 1903. koja je izazvala pravi stampedo kod gledatelja koji su izbezumljeno bježali iz kina, misleći da će ih vlak koji im je na filmskom platnu dolazio ususret – pregaziti. Zamislite sad da su još na sebi imali i 3D naočale?
Jedan od glavnih pokretača narativnog filma, inovativan u korištenju specijalnih efekata u filmu, između ostalog iluzionist i tvorac igračaka bio je filmaš Georges Melies. Ovo je priča o njemu, a oživljuje ju lik dvanaestogodišnjeg dječaka Huga Cabreta. Hugo je dječak, nahoče, mali urar koji živi iza zidova kolodvora u Parizu, krade da preživi, ali i kako bi završio životni projekt svojeg oca. Tajanstveni automatodon mehanički je čovjek koji u svojoj nutrini sadrži niz vijaka, zupčanika i poluga, godinama čuvajući tajnu, koju ovaj znatiželjni dječak kotačić po kotačić – pokreće. Taj humani stroj nasljedstvo je Hugovog oca kojega je on pronašao na tavanu staroga muzeja radeći kao urar. Sljedeći upute iz bilježnice svog oca, Hugo prikuplja mehaničke dijelove za svog neobičnog «čovjeka» iz prodavaonice igračaka u kojem je radio stanoviti barba Georges. Ulovivši dječaka u krađi, Georges mu uzima dragocjenu bilježnicu s crtežima i vrbuje ga da radi kod njega. Isabelle, pokćerka barbe Georgesa, spašava bilježnicu i sprijateljuje se s Hugom. Dvoje djece upuštaju se u avanturu odmotavanja filma o počecima filma, na tragu su da otkriju veliku tajnu barbe Georgesa, a sve preko tajanstvenog crteža koji prikazuje poznatu scenu iz filma «Put na Mjesec». Kako im u tome može pomoći jedan mehanički čovjek? Kako natjerati da se zupčanici pokrenu i natjeraju automatodona da progovori, ili još bolje, propiše?
Ono što odvaja ovaj roman od ostalih jest kompozicija u kojoj nam se osim teksta u ravnopravni odnos stavljaju i slike. Ova knjiga je jako «scenična» jer na preko stotinjak ilustracija i fotografija autor prenosi scene potjere, emocija, napetosti, uzavrele atmosfere pariškog kolodvora, snove i maštanja jednog dječaka, makro prikaze lica, čak i slike koje se nižu dajući privid «zumiranja». Tako čitajući roman nadopunjen slikama dobivamo dojam gledanja crno-bijelog filma, ali s dovoljnom dozom pisane priče da ne remeti našu maštu i slike koje sami stvaramo čitajući.
