Nastavljajući s aktivnostima za djecu, a pod zajedničkim predznakom – poticanje čitanja, knjižničarke Vesna Šaronja, voditeljica dječjeg odjela GKK i Suzana Pracaić, dipl. knjižničarka iz OŠ «Ljudevit Gaj» udružile su snage.
Drugim razredima u matičnoj OŠ “Ljudevit Gaj” 25. studenog, te u područnim školama Lepajci i Šemnica Donja 29. studenog, pripremile su nešto drugačiji nastavni sat – pričaonicu. Uvijek je vrijedno izdvojiti priču koja je temom univerzalna, djeci bliska, a opet izvan lektirnog popisa.
Ovoga puta za naše mališane, koji i inače rado dolaze u gradsku knjižnicu i događanja namijenjena njima, izabrana je priča «Nije me strah» Dubravke Pađen-Farkaš. Preko glavnog junaka Tina, izrazito plahog dječaka, kojeg prijatelji zadirkuju da je «plašljivi mamin sin» učenici su mogli prepoznati i neke vlastite strahove, a koji uglavnom «izviru iz naših glava». To su ona čudovišta koja nas «napadaju» kada ugasimo svijetlo, ili razni vukodlaci, drakule i stvorovi iz horor filmova zbog kojih ne spavamo po noći. Dječak Tin odlučio je postati hrabar, prolazeći samostalno «kroz mračan velik park do trgovine» kako bi sam sebi dokazao da Plameni zmaj i zubati Djecozgrab žive samo u «njegovoj glavi».
Strahovi su nešto univerzalno, u većoj ili manjoj mjeri osjećamo ih svi, djeca i odrasli, pa su se uz dječja iskustva sa strahom uključile i knjižničarke i učiteljice sa svojim anegdotama. Kako bi nadrasli neki strah, ponekad mora proći određeno vrijeme odrastanja, osjetili da smo spremi osloboditi ga se. Tako je sa «mračnim čudovištima iz priča, filmova, mraka», u drugom slučaju potrebno je izvor straha upoznati poput «opasnog susjedovog psa», ili se znati postaviti u slučaju da «sretnemo zmiju u šumi» i sl.
Nakon zanimljive rasprave, u radionici učenici su skicirali svoj dlan na papiru, u središtu napisali čega se najviše boje, a prijatelji iz klupa su u «prstiće» zapisivali riječi ohrabrenja ili savjet kako strah pobijediti.
Ne treba zaboraviti da je uvijek lakše imati podršku u prijatelju ili nama dragoj osobi, pa se i najveći strahovi mogu prevladati 🙂
Zahvaljujemo se učiteljicama Vesni Križanić, Tatjani Horvat, Kseniji Cesarec, Dubravki Gregurić, Vesni Gračanin, Štefici Tepuš na srdačnosti i lijepom prijemu u razrede, knjižničarki Suzani Pracaić na sjajnoj koordinaciji, te naravno učenicima koji nas potiču da budemo što bolji u radu s njima.
