Obilježili smo 5. po redu Noć knjige! Poslijepodnevni (dječji) program započeo je pričaonicom za najmlađe. Iako nam je sunčano i toplo poslijepodne na neki način „ukralo“ djecu, dvije djevojčice „odoljele“ su zovu parkića i s punom pažnjom sat vremena slušale priču o svim mogućim i nemogućim gradskim zanimanjima iz veeelike knjige s interaktivnim prozorima, slagajući i same svoju knjigu sa „stričekima“ vatrogascem, doktorom, policajcem i poštarom. Program Face(a)book u provedbi s Udrugom Smiješak bio je pun pogodak! Veseli petaši i šestaši oduševljeno su birali igrokaze te se u grupama pripremali za svoju prvu izvedbu radio drame. Uz mentorstvo knjižničarki i prof. hrvatskog jezika, dotjerali su svoje „komade“ te ih s leptirićima u želucu izveli u studiju Radija Hrvatsko-zagorje Krapina. Tremu su razbili, a većina ih je pitala: može još jedan igrokaz? Bez sumnje, s djecom će se nastaviti projekt Face(a)book-a i nakon Noći knjige. Uslijedio je Casting za knjige, u kojem su djeca u ulozi ocjenjivačkog suda birali „knjigu večeri“ ocjenjujući knjige u sljedećim kategorijama: naslov, opremljenost naslovnice, tekst s omota, poglavlje iz knjige. Bilo je tako dvadeset „natjecateljica“ odnosno knjiga raspoređenih u četiri različita žanra (pustolovni,povijesni,krimi/fantasy/humoristični/ roman o odrastanju). Naš žiri izabrao je na naše veliko oduševljenje knjigu hrvatskog autora i još k tome s riječju „knjižnica“ u naslovu. Za knjigu večeri proglašena je – „Demon školske knjižnice“ autorice Moree Banićević, potukavši tako visokobodovane „Banditsku bakicu“ i „Doktora Proktora i smak svijeta. Možda“, inače svjetske bestsellere. Djeca su se zainteresirala za knjige-natjecateljice te ih je nekoliko i odmah posuđeno. Misija uspjela. 🙂
Noć knjige zaokružili smo– književnim susretom s poznatim hrvatskim putopiscem i političkim novinarom – Hrvojem Ivančićem. Susret i predstavljanje autora proteklo je u opuštenoj atmosferi u kojoj nas je autor „povezao“ riječju i slajdovima do mjesta i destinacija koje je i opisao u svoje dvije objavljene knjige „Dunavski blues“ i „Samsara“. Spontanim i otvorenim nastupom s brojnim simpatičnim digresijama, autor nam je uspio dočarati što je za njega značila „inicijacija“ odlaska gumenim čamcem Savom do Crnog mora, te sazrijevanje kroz putovanja na Bliski istok koji su u njemu probudili posebno zanimanje. Osim kao putopisac, ovaj prof. povijesti afirmirao se i kao politički novinar kojeg posebno privlače ratom pogođena mjesta. Imali smo prilike pobliže upoznati i društveno-političku prilike u Siriji i Kongu.
