Na današnji dan, 7. veljače 1819. godine rođena je u Razvoru, malom mjestu kraj Kumrovca u Hrvatskom zagorju, prva hrvatska primadona Sidonija Rubido – Erdödy. U Razvoru su njeni roditelji, Karlo Erdödy i Henriette Harbuval et Chamare imali kuriju u kojoj je Sidonija provela dobar dio svoga djetinjstva.
Bila je koloraturni sopran, pjevala na brojnim pozornicama, a prva na kojoj je nastupila bila je u zagrebačkoj Streljani gdje je na nagovor Ljudevita Gaja, sa samo 14 godina, izvela pjesmu Ferde Livadića i prvu hrvatsku budnicu “Još Hrvatska ni propala”, čime se vrlo rano priključila ilirskom pokretu. Na Narodnom ilirskom velikom koncertu izvela je ariju iz Bellinijeve opere “Norma”, a nastupila je i u duetu iz “Norme” te u finalu opere “Capuleti i Montecchi”. Proslavila se nastupom na praizvedbi prve hrvatske opere “Ljubav i zloba” u kojoj je utjelovila glavnu junakinju Ljubicu. Na koncertima koji su prethodili praizvedbi pjevala je arije iz opere te duete s Albertom Štrigom i Franjom Stazićem. Nakon sedam izvedbi opere, Sidonija se povukla iz javnog života. Potom je osnovala prvu hrvatsku ustanovu za nezbrinutu i napuštenu djecu, dječje “pjestovalište”, a bila je i pokroviteljica Hrvatskoga glazbenog zavoda.
Umrla je 17. veljače 1884. godine na svom imanju Gornja Rijeka ispod Malog Kalnika na kojem je živjela nakon muževe smrti.
