Kako dugotrajna kiša djeluje na ljude? Postaju li zbog nje zlovoljni, da li kiša izaziva nezdrave misli ili loše postupke, da li se zbog kiše razboljevamo? Naš je današnji nagovor na dobro štivo, upravo zbog dugotajne kiše, ili njoj u inat, pao upravo na romane hrvatskih književnika s motivom kiše. Jarak, Milenić i Matijaševićeva, svatko na svoj način pletu romaneskna štiva dostojne naše pažnje. Zavirite u njih! Kratke anotacije ispod naslovnica možda Vas učvrste u nakani da neku od ponuđenih knjiga uzmete u ruke. Jer, ako ćemo parafrazirati misao književnice Nade Iveljić, preporučena knjiga je kao pružena ruka. Tko ju ne bi prihvatio?
Irena Matijašević: Kao kiša
Boris je psihoterapeut. Upoznaje Hanu, privučen osjećajem da ga ona treba. Odnos terapeuta i klijentice mijenja se u raznim smjerovima, te on zanemari svoju obitelj u želji/potrebi da pomaže. Labav fabularni okvir raspisuje priču o prepletanju sudbina, o ljubavi i slutnji, samoći, osamljivanju i usamljenosti, introspekciji, osobnom rastu i posezanju za bližnjim.
Rade Jarak: Kiša
Pod utjecajem hispanoameričke književnosti XX. stoljeća, autor je radnju romana smjestio u ambijent južnoameričke zemlje uz Karipski zaljev. Tu se nalaze njegovi glavni likovi: svodnik Helguer, siromašni Roquea Junior koji živi u neimaštini sa svojom nevjenčanom ženom Anom i koji će jednoga dana opljačkati mjesni kafić, Dolores Moscote, legendarna sudionica građanskoga rata, prostitutka Mayte… Njihove priče će se ispreplesti pod upornom tropskom kišom.
Žarko Milenić: Pojela ih kiša
Roman Žarka Milenića “Pojela ih kiša” podsjeća nas na šarmantne češke filmove, odnosno literaturu koja im je prethodila. Radnja romana smještena je u provincijski gradić kroz koji nas lepršavim stilom autor vodi od sudbine do sudbine malih ljudi povezanih pravilima igre malog grada, pravilima koje neki poznaju više, a neki manje.
