Raun K. Kaufman: Autizam: revolucionarno otkriće
Broj djece s poremećajima iz autističnog spektra iz godine u godinu raste, a autizam se smatra problemom neprikladnog ponašanja koje treba iskorijeniti, promijeniti i reprogramirati. No Son-Rise, inovativan program liječenja autizma za rad kod kuće, rad koji se vrti oko djeteta, polazi od toga da je autizam socijalno-relacijski poremećaj, odnosno otežano povezivanje i zbližavanje s drugim ljudima, a gotovo svi drugi problemi s kojima se autistična osoba suočava izviru iz tog jednog problema.
Autor knjige, kojemu su brojni stručnjaci još u djetinjstvu dijagnosticirali težak oblik autizma, s kvocijentom inteligencije nižim od 30, tvrdeći da će cijeli život morati provesti u ustanovi, pravi je dokaz da se uz puno volje i truda mogu postići sjajne stvari. Diplomirao je biomedicinsku etiku na prestižnom američkom Sveučilištu Brown te postao stručnjak koji se bavi obrazovanjem u području autizma. Što se dogodilo?
Njegovi su roditelji, osnivači Američkog centra za liječenje autizma, osmislili program Son-Rise koji je detaljno opisan u ovom priručniku. U knjizi su pojašnjene praktične strategije koje čitatelji odmah mogu primijeniti, a u nekim slučajevima roditelji kod svoje djece zapažaju promjene već prvog dana. Program je jedinstven jer su ga osmislili roditelji a ne liječnici krenuvši od pretpostavke da su djeca s poremećajem iz autističnog spektra sposobna za neograničen razvoj. Polazišna točka bila je pridružiti se svijetu svog djeteta, umjesto prisiljavanja da se dijete prilagođava njihovom, dok su pristup učenju temeljili na motivaciji, a ne na ponavljanju. Za razliku od svih ostalih pristupa koje su upoznali, roditeljima je prioritet bila ljudska interakcija, a ne školsko znanje i zadaci kao što je imenovanje boja, zbrajanje i pranje zubi.
Autizam: revolucionarno otkriće daje nekoliko vrlo jednostavnih i jasnih metoda kojima možete pripomoći napretku svog djeteta. U nekim slučajevima te bi metode mogle biti potpuno suprotne onome što su vam liječnici rekli da radite. To nije slučajno. Većina njih suprotna je i to je u redu. Zašto? Jer, da je ono što su vam rekli funkcioniralo, tada ne biste ni pomišljali čitati ovu knjigu, zar ne?
Mira Peteh: Radost igre i stvaranja
Knjiga sveučilišne profesorice i suradnice različitih inicijativa Saveza društava Naša djeca Hrvatska predstavlja stručno-popularno djelo, a pored teorijskih priloga, donosi velik broj praktičnih primjera raspoređenih u različite tematske grupe. Namijenjena je odgojiteljima predškolske djece, kao i studentima te roditeljima, ali i drugim zainteresiranima.
Govoriti o predškolskoj dobi znači govoriti o ranom učenju, igri te raznolikim aktivnostima djece kroz koje ona iskazuju i razvijaju svoje interese i mogućnosti. Stoga je u ovoj knjizi naglasak upravo na tome – igri, kreativnosti, pričama, poeziji. Takve aktivnosti potiču dječju radost, učenje i socijalizaciju. Igra je najprirodnija dječja aktivnost, a istovremeno i najprirodniji način učenja djece. Ona je istraživanje, zadovoljstvo, potreba, aktivnost u kojoj dijete razvija sebe i vlastite emocije.
Kroz nekoliko poglavlja, knjiga opisuje što su priče, pjesme, brojalice, poslovice, zagonetke i pitalice, metodički pristup njima, navodi njihovu vrijednost te kako ih interpretirati i primjenjivati. U poglavlju o igrama, kroz primjere vodi čitatelja prema pravilnom izvođenju neke igre, a dijeli ih na govorne, matematičke, igre rukama te igre i aktivnosti s papirom. Poslovicom „u zdravom tijelu zdrav duh“ naglašava važnost boravka djece na zraku koji je značajan za rast i razvoj svakog djeteta. Rješavanje problemskih zadataka posebno je poglavlje koje naglašava da je vrlo važno djeci od najranije dobi probleme postavljati kao zabavne izazove koji ih potiču da budu intelektualno aktivna. Dječja ekspresija i dramatizacija pomaže razvoju izražavanja i pridonosi stvaralaštvu djece pa je detaljno opisana u zasebnom poglavlju.
Radost igre i stvaranja možete pronaći u roditeljskom kutku naše knjižnice, a u nastavku vam donosimo jednu od igri uloga navedenih u knjizi:
Crna kraljica jedan, dva, tri
Ova se igra igrala u prošlosti, ali živi i danas. Jedno je dijete „crna kraljica“ i stoji na jednoj strani, a na drugoj strani su ostala djeca uključena u igru. Crna kraljica je djeci okrenuta leđima. Tako okrenuta, ona glasno i jasno izgovara rečenicu: „Crna kraljica, jedan, dva, tri“, a potom se okreće licem prema djeci. U vrijeme dok ona izgovara rečenicu, okrenuta od djece, sva joj se djeca što je moguće brže, tiho i spretno približavaju. U trenutku kad se „crna kraljica“ okrene, nitko se ne smije kretati. Ako je netko uhvaćen u pokretu, taj se mora vratiti na početnu crtu i mora se početi kretati ispočetka. U ovoj se igri broji do tri, a djeca trebaju pokazati spretnost i snalažljivost. Igra je završena kad jedan od igrača dođe do „crne kraljice“. Tada on postaje „crna kraljica“, a ostali su suigrači.
