“…Nezaboravan mi je dojam prvoga našega sastanka pošto sam svršio nauke te se nakon višegodišnjeg odsuća povratio kući svojoj. Bijaše već u zimu. Vani bilo tmurno, pravo zimsko poodne, sav kraj zavijen u bijelo ruho, tek se pomalo isticalo golo drveće, dižući u zrak svoje crne svrži nad kojima polijetahu uz tužno graktanje ozbiljne vrane i lakoumne svrake. Nad svim tim povlačile se guste, mliječne magle, a sitni snijeg sipio lagano, bez glasa, neprestance u taj tihi, tihi zmiski mir, toliko tužan i čarobno veličanstven u svojoj otajstvenoj gluhoći i dalekoj samoći…”
Prošlo je 85 godina, gotovo cijeli jedan ljudski vijek, od smrti onoga književnika koji je u svojoj pripovijesti “Illustrissimus Batorych” zapisao ove rečenice i objavio ih 1886. godine u izdanju Matice hrvatske u zbirci “Pod starimi krovovi”. Kasnije, sve do današnjih dana generacije i generacije hrvatskih mladih naraštaja ovu zbirku pripovijedaka čitaju kao obavezno štivo i na taj način ulaze u čaroban izmaštani svijet zasnovan na realnim društvenim prilikama, živim ljudima i događajima devetnaestog stoljeća.
U mnogim od kasnijih autorovih djela: Iz varmegjijskih dana, U noći, Ljubav lajtnanta Milića, Na rodjenoj grudi, Osvit, Biedne priče, Gjurgjica Agićeva, Maričon, Radmilović… upoznajemo cijelu galeriju likova iz redova onodobnog zagorskog plemstva čije kurije i dvorci danas ili prenamijenjeni ili u propadanju podsjećaju na bogat i veseo život zagorskih vlastelina koje je vrijeme i društvene prilike pregazilo.
Zavirimo u ove knjige iznova!
KSAVER ŠANDOR GJALSKI
(Gredice kraj Zaboka 1854. – Gredice kraj Zaboka 1935.)
