Jedan konobar, jedan muzej, jedna kuća … slijedi recenzija tri nova naslova iz ljetne ponude naših knjižničnih naslova!
1. Matias Faldbakken: Konobar
U knjizi Matiasa Faldbakkena elegantan restoran možda nije ono što se čini. Roman sadrži toliko neobičnosti, čudnih likova i bizarnih detalja koje je autor, svestrani norveški likovni umjetnik, smjestio kao personifikaciju izgubljene Europe. Konobar promatra i komentira, gotovo sve u svojoj glavi. Ispod ćudljivosti i neobičnosti krije se mračna priča kada se u igri nađe vrijedna umjetnina ne baš jasnog porijekla. Naš konobar tada mora sići u labirint podruma od kojeg osjeća zazor. Može li mu i tada urednost i njegova profinjena usluga biti dobra obrana od buke?
Ako striktno slijedite tragove autora, možete osjetiti hladnoću kralježnice. Konobara možete od ovog trenutka početi doživljavati u drugom svjetlu koje više uopće ne mora biti monotono i predvidljivo.
2. Gary Barker: Muzej izgubljenih ljubavi
U moru sladunjavosti ili pak trilera svagdašnjeg života s druge strane, čini se dobrom idejom preporučiti jedan netipičan ljubavni roman. Ako vam se naslov učinio poznatim, to je zato što je autor motivaciju za roman pronašao u zagrebačkom Muzeju prekinutih veza, u kojemu su, kako bi se pokušali sačuvati od konačnog zaborava, izloženi različiti osobni predmeti i prateća pisma kao svjedoci nekadašnjih ljubavnih veza. Ideja ljubavi nije isključivo jedina pokretačka sila i upravo zbog toga likovi nisu dosadno stereotipni, već se svaki od njih aktivno nastoji ostvariti u više životnih uloga. Prošlost progoni sadašnjost u ovom fregmentiranom romanu o mladim ljudima koji nastoje vratiti ljubav . Te međusobno isprepletene priče bolno su emocionalne i krajnje realistične.
Gary Baker piše lijepo i efikasno kao rijetko koji pisac, on je Hemingway bez lažne macho energije, a Muzej izgubljene ljubavi iznimno je svjedočanstvo o trajnoj snazi naših prošlosti. Autor pronalazi zanimljiv način da spoji svoje ljubavnike kroz vrijeme i preko kontinenata, pripovjedajući o njihovoj dirljivoj, beznadnoj, tragičnoj, no i ispunjujućoj borbi za ljubavlju.
3. Nedžad Ibrahimović: Kuća Teodore K.
Ovaj roman smješten je u ustanovu za mentalno obljele u vrijeme rata. Oni se povezuju, razilaze, zaljubljuju i umiru, a pripovjedač se pita koji su uzroci zla i bolesti i nalaze li se oni unutar bolničkog kruga ili izvan njega? Ludilo koje se ciklički ponavlja, nikada razjašnjeni masovni zločini, kosti koje se prenose, duše koje ne mogu pronaći mir, knjige koje ne mogu biti ispisane, sasvim zamršeni obiteljski odnosi, sav ljudski jad i tuga i svi oni odbačeni od društva završavaju u staroj austrougarskoj zgradi daleko izvan svih putova
Nedžad Ibrahimović ispisao je nadrealnu sliku koja je savršen odraz stvarnoga svijeta. Kuća Teodore K. briljantan je roman o uzrocima zla, o dubini problema, o ljudskim sudbinama koje se isprepleću u najčudnovitijim okolnostima.
