Tjedan je Kajkavske kulture stoga vam nudimo nekoliko naslova kajkavske literature po provjerenom receptu: “za svakoga ponešto”
1. Božica Brkan: Nemoj mi to govoriti
Božica Brkan široj je javnosti poznata kao vrsna novinarka koja je u novinarstvu radila trideset godina, autorica vrlo zapaženih etno-kuharica te uspješna spisateljica ljubavnih romana, ali i blogerica, urednica, nakladnica.
“Nemoj mi to govoriti” je izbor pjesama koje je autorica posvetila svojoj majci. Sastoji se od tri cjeline: Haljina za snove, Nemoj mi to govoriti i Doveka.
“Haljina za snove” sadrži 19 pjesama. Misli u tim pjesmama teku spontano, u jednom dahu. Premda jako voli tradicionalne elemente i rabi ih u tematici i u jeziku, naša je pjesnikinja ipak vjerna sljedbenica postmodernizma što je razvidno u pjesmama “krijesnica I, krijesnica II i rebra”. Božicu nadahnjuju male, svakodnevne stvari. Tako u pjesmi “vuha” govori o načinu čitanja knjige, a iz knjige “zalogaji” saznajemo koliko je bitno znati uživati u samom postojanju.
Druga cjelina ove knjiga naslovljena je “Nemoj mi to govoriti”. Sastoji se od 39 pjesama. No ovaj ciklus bavi se tematikom zrelih godina; majka je u staračkom domu i nije više onakva kakva je bila. U dužoj pjesmi “dijanovec” autorica govori o običajima svoga sela i time u sjećanje priziva i pokojnog oca koji je godinama radio u Pilani DIP-a Novoselec.
Treća cjelina ove zbirke naslovljena je “Doveka” u kojoj posebno do izražaja dolazi pjesma “kej da jes” koja ocrtava pesimizam naš svagdašnji, no ona završna pjesma “najljepše je pisati pjesme” dovodi pjesnički svemir u jedan mir koji nam pjesme Božice Brkan uvijek mogu pružiti.
2. Denis Peričić_ Ima jena vekša sila: Netopir i Pekel na Zemli, dva suvremena kajkavska mirakula
Netopir, kao mirakul, jasno pokazuje postojanje i razliku dobra i zla. Njegovi se likovi svjesno odlučuju za jedno ili drugo i svaki lik zna na kojoj je strani. Drama pokazuje najbolje da se zli likovi ne mijenjaju i odličan je odgovor grofa Demona na pitanje zašto je zao: “Zakaj ti celo živlenje delaš hude stvari? I gdo si ti zapraf? …. “Zakaj, zakaj … Budale! A ne pitate svece zakaj jeso dobri?!” U Netopiru i dobri su likovi postojano dobri unatoč događajima u drami ali dinamika lika proizlazi iz njihove životnosti. I kada se krivo zaključi o njihovoj dobroti, ti likovi traže pomoć od dobra, tako Netopir traži pomoć od svećenika Plantića koji sa svojim sakramentima kreće u borbu protiv zla. Ta vječita dinamika drame u borbi dobra i zla zanimala je čitateljsku i kazališnu publiku tijekom povijesti jer im je pomagala u vlastitim životima i klopkama. Ovo je vrlo rijedak žanr i nismo navikli na njegove konvencije. Dinamika djela se vidi i u odlično kontrapunktiranim osobinama: površnost Katarininih simpatija nasuprot Netopirovoj ljubavi koja omogućuje ozbiljno žrtvovanje za druge. Simpatično je i premrežavanje književnosti i povijesti pa nam je Batman koji se pojavljuje u ovoj drami istovremeno i autentičan jer su američki junaci postali dio kolektivne svijesti.
Priča o svećeniku koji susreće Lucifera u šumi jer je svemirski poremećaj otvorio pakao i na kraju ga pobijedi snagom svoje vjere u Boga je mirakul u punom smislu riječi. Autor je svjesno odabrao afirmativni religiozni žanr jer slijedi osnovna pravila upravo tog književnog puta. Svećenik kao onaj koji nasljeduje Krista je glavni lik, a povijesni dokumenti potvrđuju autentičnost tog događaja. Drama je inspirirana zapisom o župniku Mihalju Mendušiću iz knjige koju je u 18. stoljeću objavio Petar Berke, kapelan u Mariji Bistrici. On je opisao 135 različitih događanja odnosno čuda ili zagovore Djevice Marije u nevolji pa je to ujedno i prva povijest Svetišta Majke Božje Bistričke. Druga razina autentičnosti je citatnost. Budući da se radi o afirmaciji kršćanksog svjetonazora, Biblija je osnovni intertekst, no najvažniji je književni intertekst Danteov “Pakao.”I ovo djelo govori o otvorenoj borbi između dobra i zla, a čitatelj emotivno sudjeluje proživljavajući intenzivno sadržaj i muke glavnih likova te na kraju doživljava katarzu.
Dvije maštovite priče napete radnje, sa zanimljivim likovima, duhovito ispričane bogatstvom kajkavskoga književnog jezika, protkane porukama važnih književnih djela autora pozivaju nas da u Tjednu kajkavske kulture zavirimo u sva bogatstva napisane kajkavske riječi.
3. Antoine de Saint-Exupery: Mali Kralevič z ilustracijami autora (na kajkavski preobrnuli: Akoš Anton Dončec i Đuro Blažeka)
Najpoznatiju novelu francuskoga književnika, koja je dobila naziv “Mali kralevič” na kajkavski su preveli Akoš Anton Dončec, mladi slavist obrazovan u Mađarskoj i Sloveniji i Đuro Blažeka, dijalektolog, leksikograf, kajkavolog te redoviti profesor Odsjeka Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, podružnica Čakovec. Tumačenja manje poznatih riječi dana su u fusnotama što izgleda daleko praktičnije nego da su zapisane kao zasebni rječnik na kraju knjige.
Prijevod zadržava kompozicijski okvir originala, podijelje nost na 27. kraćih poglavlja, a preuzima i originalne ilustracije. Dončec i Blažeka u svom prijevodu svjesno koriste izražajne mogućnosti kajkavskoga jezika, njegovu melodičnost i poetičnost. Dobro je to vidljivo u primjerima s rimovanjem: “dotegne se štrika i obrača kotača”, etimološkim figurama: “Male zlatne stvari, senjalice senjajo z njimi, a korsite se i deminutivi: dječak je “pajdašek”, ptica “ftičica” i dr.
Prirodnost i protočnost kajkavskoga jezika pristaje univerzalnim porukama Malog princa “Oči so slepe, treba iskat z srcom.”
