Šestu godinu zaredom širom svijeta se obilježava 1. listopada – Svjetski dan kave. Jedna od najpoznatijih legendi o porijeklu kave vodi nas u Afriku, pastiru Kaldiu i njegovim veselim kozama. Legenda kaže da su koze bile posebno sretne kada su obrstile jedan grm za koji se smatra da je grm kave. Plemenskim vjerskim starješinama Kaldi je ubrzo prezentirao svu krasotu kave bacivši nekoliko bobica u vatru i skuhavši je sa vodom. I tako – krenula je kava u svoju svjetsku povijest!
O kavi pišu mnogi književnici, a svim našim kavoljupcima nudimo tri “kavene” knjige koje promišljaju o kavi: jednu od naše hrvatske autorice, jednu koja je poznata širom svijeta i jednu znanstvenu.
1. Julijana Matanović: I na početku i na kraju bijaše kava
“Upravo me nazvala dadilja … Idem k liječnici … Žurim na predavanje”, samo su neki od izgovora kojim ljudi objašnjavaju nedostatak vremena kada ih netko pozove na kavu. Da, žurimo i više nego što trebamo. Autorica se prisjeća svoje bake i razmišlja o tome kako riječ “nemir” nije postojala u njezinom rječniku. U priprovijetkama koje sve za kulisu imaju kavu, autorica nas uvodi kroz svoj prvi susret s kavom i osobama koje su obilježile taj susret.
Knjiga je puna emocija i ljudskosti; Julijana nas uvuče u svoje pripovijedanje i poetičnim pletenjem rečenica uvodi nas u emotivni prikaz svakodnevnih događaja i time osvaja srca svojih čitatelja. U njezinim rečenicama vidite kavu na šišu za pečenje kave, čujete zveckanje starinskih proculanskih šalica i osjetite miris svježe skuhane kave.
Na samom kraju knjige autorica se osvrnula na zapise o uzgoju i konzumaciji kave i općenito na kulture kave u nas i u svijetu, ali i na zanimljive crtice iz dnevnih vijesti koje imaju poveznicu u kavi.
“Zapamtite, svijet je počeo, oprostite, ići k vragu onoga trenutka kad smo dragim ljudima rekli da nemamo vremena s njima popiti kavu”. Prisjetimo se i mi ovoga citata svaki puta prije nego što kažemo da nemamo vremena za crnu, gustu šutkušu, svijetu tako dragocjen napitak… Nađimo vremena za više sreće u našim života i za kavu.
2. Roko Živković: Kava … droga ili lijek?
Vječno pitanje… Milijuni ljudi uživaju u pijenju vrućeg kavina napitka, a ima ih dosta koji taj čarobni napitak ne podnose. Postavlja se pitanje zašto kava stvara sebi s jedne strane obožavatelje, a s druge strane gotovo neprijatelje? Znanost nije do danas riješila sve zagonetke tog malog kavinog zrna. Iako je otkriveno i prepoznato više od osam stotina sastavnih dijelova kave, još uvijek nije gotova analiza svih sastojaka.
Po čemu je kava lijek? Po tome što oživljuje čovjekov duh, podiže mu intelektualni i radni duh, stvara ugodnu atmosferu druželjublja i razgovorljivosti. Ona je nit koja povezuje ljude. Je li kava otrov? Ako pretjeramo naravno, kao i sve drugo. O pojedinostima akutnog i kroničnog trovanja autor piše i u knjizi. Honore de Balzac, poznati književnik bio je pak toliko ovisan o kavi da nije mogao stvarati svoja djela ako čarobni napitak nije bio na njegovom stolu.
Živković u svojoj knjizi analizira kavu kroz povijest i kroz njenu ulogu u znanosti. U dvadeset poglavlja piše o proizvodnji kave u svijetu, njezinom utjecaju na povijest, ulozi kave u medicini kroz utjecaje na središnji živčani sustav, probavne organe, srčano-žilni sustav. Posebno je zanimljivo poglavlje “Kavane, mjesta za druženje i uživanje u kavi”. U njemu autor opisuje istinite povijesne događaje za vrijeme opsade Beča 1683. godine i ulozi kave u tom događaju. Priča nam i o suvremenim kavanama te u našim krajevima i njihovom razvoju kroz povijest čime svojoj knjizi uz znanstveni daje i svojevrsan sociološki temelj.
Na kraju autor i sam potvrđuje da kava nije droga niti otrov ali niti lijek. No, unatoč svemu navedenome, kava ostaje najfascinantniji napitak na svijetu i smatra da je čovječanstvo mnogo izgubilo što je prekasno otkrilo i izvuklo iz njezinih skrovišta u prašumama ekvatorijalne Afrike.
3. Tom Hillenbrand: Kradljivac kave
U vrijeme pandemije koronavirusa ograničena su druženja i život nam se odvija na distanci. Stoga nam se povratak u povijest katkada čini kao posebno zadovoljstvo.
Tom Hilldenbrand napisao je povijesno-avanturistički roman “Kradljivac kave” koji nas vodi na kraj 17. stoljeća i donosi priču o mladom Englezu koji je osmislio plan kako Turcima ukrasti ta dragocjena zrna. Mladi špekulant i trgovac doživio je, poput mnogih drugih ljudi, brodolom na Londonskoj burzi. Samo ga je veliki posao mogao spasiti od propasti. Govoreći o svom romanu na promociji knjige u splitskom klubu “Hoću knjigu”, Hillenbrand je rekao kako nije slutio da će knjiga postići tako veliki uspjeh, ali da ga je zapravo mogao očekivati s obzirom na to da je kava univerzalno rasprostranjena i ima milijune zaljubljenika diljem svijeta. Zbog bržeg ritma od većine povijesnih romana i činjenice da glavni protagonisti pokušavaju ukrasti sadnice od Turaka sam autor za svoj roman kaže da je to “Oceanovih dvanaest” s velikim vlasuljama i mušketirima.
Zbog prekrasnih i opširnih opisa boja, mirisa i zvukova Londona, Amsterdama i jemenskog lučkog grada Moke knjiga je i svojevrsni turistički povijesni vodič i pruža puno informacija o povijesti kave i njezinoj nezaobilaznoj ulozi u razvoju čovječanstva.
