Pred nama su tri zanimljive knjige koje nam preporučuju Jasna Leljak, Mira Benc i Marija Bolšec, članice Čitateljskog kluba “Gutači knjiga” naše knjižnice. Pa krenimo redom!

1. Heather Morris: Tetovirer iz Auschwitza

Knjiga H. Morrisa jako me se dojmila. Bila sam puna očekivanja budući je bila uvrštena pod naslovom “Putevi nade”. Hrabrost i snalažljivost mladog Židova Lalija iznenadile su me. Knjiga obiluje neočekivanim obratima. Kad čovjek pomisli da je gotovo, sad je kraj, dogodi se nešto neočekivano i nenadano. S obzirom gdje se zbiva radnja, upoznavši Lalija, čitatelj strpi za njegovu sudbinu. Tijekom čitanja nisam gubila nadu da će sve nekako ipak dobro završiti. Lali, ne samo da se uspijeva izboriti za sebe, već ima snage i volje boriti se i za Gitu. Dapače, kad je upozna, tek tada dobiva snažniju volju za životom; iz svake nove situacije izlazi jači i odlučniji. Knjiga koju vrijedi pročitati!

2. Tanja Radović: Putevi nade

Roman se čita u jednom dahu jer vas fabula vuče na nove stranice. Nema toliko zapleti u radnji, koliko su zanimljivi, britki i produhovljeni dijalozi koje glavni lik, (Nada, srednjovječna žena koja nedavno doživljava brodolom svoga dugogodišnjeg braka bez djece) često vodi u sva tri dijela knjige.

Prvi dio, koji se odvija u Peruu, definitivno je najzanimljiviji: druga kultura, drugo gledanje na katoličanstvo tj. vjeru, živi i uvjerljivi likovi (svećenika, časnih sestara, domaćih ljudi, potomaka naših doseljenika …)

Drugi dio u bolnici otkriva pravu pozadinu priče (moždani udar gospođe Nade) i tešku situaciju u kojoj se našla nakon razvoda. Prvi dio – fikcija – dobiva svoju bolnu inačicu u stvarnosti.

Treći dio mogao bi biti neka naznaka nade u oporavak i oproštaj od Nade koja je dugo živjela za druge zapostavljajući svoju osobnost, živeći za muža i po njegovom konceptu života. Knjigu je vrijedilo pročitati netremice i mislim da bi se po njoj mogao snimiti dobar film ili napraviti kazališna predstava. Knjiga mi poručuje da hrvatska suvremena književnost živi suvremenim plućima, posebno žensko pismo koje obožavam čitati.

3. Barbara Mutch: Sobaričina kći

Priča se zbiva sredinom 20.stoljeća u Južnoafričkoj Republici. To je vrijeme apartheida. Crno stanovništvo je obespravljeno. Među bijelim stanovništvom se nađe pokoji stanovnik koji rasnu diskriminaciju osuđuje i pomaže crncima.

Priča nas vodi kroz živote dviju generacija. Ispričana je u prvoj osobi kroz usta glavne junakinje Ade. Ženska crna osoba u to vrijeme može biti samo sluškinja odnosno sobarica. To su žene bez obrazovanja, bez poznavanja svijeta, bez mogućnosti spoznavanja što se u svijetu događa. One žive život nedostojan čovjeka. Mnoge su bez ikakve nade da će se nešto promijeniti u njihovim životima.

Adina majka je imala sreću, ako tako možemo nazvati, jer je službovala u obitelji čija ju je gazdarica prihvatila i tretirala drugačije nego su tretirane ostale sobarice. Ona je i sama došla u Južnoafričku Republiku iz Irske. Bila je zaručena pet godina i nije dobro poznavala svoga supruga. Krenula je u nepoznato. Hrabro se bori u toj sredini i stvara nekakav balans između crnog i bijelog stanovništva.

Kroz Adinu priču ulazimo u svijet borbe za egzistenciju. Ona je bistro dijete koje voli glazbu i Chatleen, odnosno gazdarica, to primjećuje te ju poučava sviranju ne znajući da će od tog sviranja preživljavati. Ada promatra svijet oko sebe i bori se na svoj način kako bi u tom okrutnom svijetu preživjela. Teško je neobrazovanoj djevojci shvatiti da može odbiti gazdu i ne dopustiti odnos. Ona misli da je to njena dužnost. Bori se za svoje dijete i uvijek pronalazi izlaz iz teških situacija. Uporna je i upornost joj se isplati. Velika joj je pomoć gospođa Cathleen koja se brine za nju i nastoji ispraviti nepravdu.

Svoju kćer pušta u život. Zna da mora sreću pronaći drugdje. Uvijek je u vezi s njom i nastoji joj biti podrška. Posljednji udarac joj je smrt kćeri, ali i utjeha što joj ostavlja unuka.

Evo, to su knjige koje su nam preporučila članice našeg Čitateljskog kluba. “Gutači knjiga” nastavljaju dalje sa svojim radom i proučavanjem naslova našeg knjižnog fonda.