U dalekoj zemlji punoj šarenih boja živio je jedan VUK. Taj Vuk bio je potpuno drugačiji od svih drugih vukova. Nije imao pretjerano oštre zube niti opasan pogled, bio je brz i snalažljiv, a osmijeh koji se rastezao od zuba do zuba odavao je koliko je taj crni Vuk simpatičan.
Da, da, vjerujemo da ima vas koji se jaaako boje vukova, kakvima god ih mi opisivali, ali uvjeravamo vas – naš Vuk koji je nastao iz pera francuske spisateljice Orianne Lallemand, ilustratorice Eleonore Thuillier, a u izdanju Znanja, toliko je dobronamjeran da se boji čak i vlastite sjene. Zapravo, njegov strah bio je toliko velik da je odlučio krenuti na put kako bi se s njime suočio. No, na putu do hrabrosti naišao je i na brojne prepreke, a je li se prestao bojati svoje sjene morat ćete saznati sami…
A hoćete li se vi prestati bojati vukova kad upoznate ovog našeg koji je jednom zalutao u svijet bajki, jako nas zanima, javite nam! 🙂
U tom svijetu bajki Vuk je upoznao neke čudnovate likove – tri praščića, sedam kozlića, Crvenkapicu… ovaj put on je trebao njihovu pomoć u pripremi kolača od jabuka… mmmljac, jabuke, pravo je vrijeme za pojesti jednu!
Vuk je na svom putu stalno pjevao i glumio, a čak i pisao pjesme te kipario. Počeo se osjećati kao pravi umjetnik. U jednom trenutku je zaključio da je baš TO to što želi biti, umjetnik. Da je barem odmah znao da će mu trebati vremena da pronađe ono u čemu je najbolji prije nego postane prava zvijezda.
Ovaj naš crni Vuk zaista je svestran, jednom je postao druge boje, jako je volio putovati, a na svojim putovanjima tražio je ljubav i, zamislite, on je bio pravi GUTAČ KNJIGA koje su doista završavale pod njegovim (ne baš jako) oštrim zubima. Sva sreća, prijatelji su ga uspjeli uvjeriti da je čitanje zakon tako da je on, uz Alisu u zemlji čudesa, Pinokija i Aladina, umjesto jesti, knjige počeo radoznalo čitati.
Ovu seriju slikovnica o simpatičnom Vuku namijenjenu djeci predškolskog uzrasta možete pronaći na policama Dječjeg odjela, a preporučujemo i da ih posudite.
