Dragi naši korisnici, ovaj put vam preporučujemo tri knjige koje se bave, kako je navedeno u naslovu, sa politikom i oko nje. Naime, sve tri imaju prekrasnu fabulu, ali u sve tri je umiješana i mrvica politike.

1. Simon Mawer: Praško proljeće

U ljeto 1968. godine oxfordski studenti krenuli su na put po Europi. Stigavši do južne Njemačke, oni odlučuju posjetiti Čehoslovačku u kojoj je na djelu socijalizam s ljudskim licem.

Knjiga na podroban način opisuje događaje u ondašnjoj Čehoslovačkoj a istovremeno unosi u roman toplu ljudsku fabulu, uzbudljivost i kreativnost.

Mawer piše iznimno kontekstualno. Pomoću njegovih opisa proživljavamo Prag toga vremena u njegovoj dubokoj srži. Iako tada udaljen, daleko, iza željezne zavjese, ne gubi na svojoj ljepoti koja prožima cijelu knjigu. Autor knjigom šalje poruku kada se i čini da je svaka nada uzaludna; nada ne prestaje i nemoguće ju e iskorijeniti. Ova je poruka iznimno važna mladim generacijama koji možda i najviše imaju problema s beznađem i rezignacijom.

2. Vlado Rajić: Tužitelj

Vlado Rajić na temelju svoga novinarskoga iskustva napisao je roman “Tužitelj”u kojem na podlozi osobnoga novinarskoga iskustva gradi radnju koja tematizira stanje i odnose u hrvatskom pravosuđu. Čitatelju se na trenutke čini da sve to već poznaje, da je čitao to u novinama. Ova vrsta literature prilično je rijetka u hrvatskom spisateljskom prostoru.

U središtu priče je usamljeni tužitelj, introvertan, nepoznanica sebi i drugima. Mafijaši, svjedoci-pokajnici, “rashodovani” policajci, svi oni se pojavljuju u ovom romanu i doprinose ozračju teme.

3. Stipe Krce: Uloga nas pionira u socijalističkoj revoluciji

Djeca čiji život pratimo kroz ovu pripovijest se snalaze u svome mjestašcu, domovini i izvan nje najbolje kako znaju i umiju. Od vremena u kojem žive uzimaju sve što mogu, raduju se maloj stvari i time podsjećaju starije generacije na slična ili jednaka iskustva koje su i oni prošli kroz svoje djetinjstvo. Knjiga obiluje humorističnim situacijama kroz dječje odrastanje. Tako djeci nije bilo jasno ako doista socijalizam ukloni sav mrak, kada će djeca spavati?! Ili, od poznate parole iz toga vremena “Tuđe nećemo, svoje ne damo, jedan seljak pogreškom pročita “Tuđe nećemo svoje nemamo” i evo urnebesa jer naravno zaključuje se da smo zapravo svi jednako jadni.

Čitajući knjigu prisjećamo se najvažnijih događaja iz jugoslavenske povijesti poput utemeljenja Pokreta nesvrstanih, Dana mladosti, Dana Republike, nestašica struje, deterdženta i kave, najpoznatijih filmova i glazbenika. Na neki način, ova knjiga kao da je na neki način dalmatinska prozna verzija domaćeg serijala “Crno bijeli svijet” ali kroz malo duže razdoblje.

To je bio naš izbor sa Odjela za odrasle naše knjižnice. Uskoro slijede nove recenzije, a vama želimo puno novih lijepih naslova i prisjećanje na naslove koje ste voljeli. Neka vam Mjesec hrvatske knjige koji počinje sutra bude poticaj u tome smjeru.