Stiže preporuka tri neobične ali zanimljive knjige kao stvorene za čitanja u ove hladne zimske dane i noći.
1. Clemens J. Setz: Indigo
Knjiga nas vodi u jedan neobičan Institut koji se zove Helianan i Internat je za djecu koja pate od misterioznoga indigo sindroma. Svatko tko se nađe u njihovoj blizini ubrzo osjeti tegobe. Riječ je o romanu koji se opire ikakvoj jasnoj kategorizaciji, sažimanju ili prepričavanju. Autor miješa žanrove i narative, poigrava se jezikom i rasteže granice između stvarnosti i književnosti.
Ovo uznemirujuće ali toplo štivo naglašava važnost razumijevanja usamljenosti i nužnost empatije. Radnja knjige razlomljena je poput bogate krošnje stabla, prepuna je grana i grančica u dva vremenska tijeka te međusobno isprepletenih emocija, postupaka i posljedica. Potražite je na policama naše knjižnice čim prije!
2. Saska de Coster: Noćni roditelji
Što ženu čini majkom pogotovo ako su u pitanju dvije majke jednog djeteta? Kako se osjeća majka koja nije na svijet donijela bebu, već je to učinila njezina partnerica? Kad Saska i Juli dobiju dijete, koordinate njihova života posve se mijenjaju.
U ovoj knjizi je definitivno riječ o još uvijek tabu temi. Koriseći se fiktivnim likom utemeljenom u vlastitu životu, autorica donosi uvjerljivu, napetu i snažnu ispovjednu prozu, hvatajući se u koštac s teškim životnim dvojbama, rijetko u društvu naglas izrečenim. “Može li svatko biti roditeljem?, Kako se roditeljem postaje? i Što biti roditeljem znači?”; samo su neka od pitanja kojima se bave stranice “Noćnih roditelja”.
3. Ulla-Lena Ledberg: Led
Pred nama je roman koji je 2012. godine dobio najvišu finsku književnu nagradu “Finlandia”. Radnja knjige je smještena na Orarni, otočju između Švedske i Finske, u godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata. Zatvorena otočka zajednica ima svoje tajne, slabosti i navike, no istodobno i dovoljno gostoljubivosti te se pastor i njegova supruga brzo prilagođavaju novom životu.
Podastirući nam događaje u usporenom tempu otočkog života koji se događa kroz smjenu godišnjih doba autorica kao da nas prisjeća na naše vlastite odlike i mane. Kroz roman se provlači misao da svaka bajka ne mora imati sretan kraj ali nalazi se i ohrabrenje. U ljudskoj je prirodi borba, pa makar nam je katkad potreban i debeo sloj leda da njime zatrpamo nepotrebne viškove naše ljudskosti.
