Ivana Brlić – Mažuranić rođena je u Ogulinu 18. travnja 1874. gdje je, uz Karlovac i Jastrebarsko, provela dio djetinjstva, a kasnije se s obitelji preselila u Zagreb u kuću djeda Ivana Mažuranića, pjesnika i hrvatskog bana. Vjenčala se na svoj 18. rođendan s Vatroslavom Brlićem, odvjetnikom i političarom iz poznate građanske slavonsko-brodske obitelji, s kojim je živjela u Brodu i imala sedmero djece.
Kao šesnaestogodišnjakinja zaključila je da se „spisateljstvo ne slaže s dužnostima ženskim“, pa je svoju spisateljsku karijeru započela tek kad su joj djeca porasla i izrazila želju za knjigom i čitanjem. Tako je godine 1902. započela pisati dječje pripovijetke i pjesmice, a prvu knjigu za djecu Valjani i nevaljani objavila je u vlastitoj nakladi. Drugu knjigu Škola i praznici objavio je Hrvatski književno-pedagoški zbor 1905. godine, a njena treća knjiga, zbirka ne-dječjih pjesama Slike izdana je 1912. godine. Godine 1913. tiskana je knjiga Čudnovate zgode šegrta Hlapića koja se smatra jednim od najboljih romana u hrvatskoj dječjoj književnosti, a Priče iz davnine, koje se temelje na slavenskoj mitologiji i folkloru, objavljene su 1916. i otad prevedene na brojne svjetske jezike. Osim navedenoga, izdana djela Ivane Brlić – Mažuranić su i: Autobiografija, Knjiga omladini, Radosna majka dobra pjestinja, Dječja čitanka o zdravlju, Mir u duši, Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata, Srce od licitara te Basne i bajke.
Tijekom svog života nekoliko je puta predložena kao kandidatkinja za Nobelovu nagradu za književnost koju ipak nikad nije osvojila. Godine 1937. primljena je u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti kao dopisni član i prva žena u JAZU od njenog osnutka.
Umrla je 21. rujna 1938. godine u Zagrebu.