Gutači knjiga sastali su se prošle srijede i razgovarali o knjigama čija su tema „obiteljski odnosi“.
Dvije članice čitateljskog kluba, Margareta Benc i Marija Bolšec, za vas su pripremile osvrte na knjige koje su ih inspirirale i dirnule, a koje vam donosimo u nastavku.
Nadamo se da će vas ovi osvrti potaknuti na čitanje i/ili učlanjenje u naš čitateljski klub.
Čekamo vas…
1. RJ. PALACIO : ČUDO
2. JODI PICOULT: ČUVARICA SESTRE SVOJE
„Za ovaj sastanak čitateljskog kluba čitala sam dvije knjige. Prvo sam saznala za filmove po čijim su predlošcima snimljeni, a tek onda sam provjerila jesu li scenariji bili originalni ili su uzeti od knjiga. Naravno da jesu. U oba filma glume poznati i renomirani glumci. U Čuvarici sestre svoje glumi Cameron Diaz, a u Čudu glume Julia Roberts i Owen Wilson. Pomalo začuđujuće i, rekli bismo, strane uloge za takve glumce, koje smo navikli gledati u komedijama, a ne u takvim ozbiljnim temama. No oni su se pokazali i dokazali kao pravi glumci.
Osim što su doživjeli filmsku adaptaciju, ove knjige imaju istu temu, a to je borba jedne obitelji jer ih je zadesila nesreća bolesti, odnosno stanja jednog djeteta. Kako se kroz to nose roditelji, kako ostala djeca, kako njihovi bližnji, prijatelji, poznanici… I dok u Čuvarici svoje sestre osjećamo bol i patnju svakog pojedinačnog lika u djelu, suosjećamo s njima, shvaćamo ih… tako u Čudu osjećamo stres likova kada pokušavaju voditi normalan život, no to im bolest, odnosno stanje glavnog lika ne dopušta.
Djela su također, napisana na isti način. Možemo vidjeti različite perspektive istih događaja iz gledišta drugih likova. U Čuvarici svoje sestre vidimo perspektive gotovo svih likova osim onog o kojem je zapravo riječ: bolesne djevojke Kate. Saznajemo zašto je odvjetnik Campbel Alexander odlučio pomoći trinaestogodišnjoj Ani da uzme pravo da donira svoj bubreg svojoj bolesnoj od leukemije sestri Kate, što o tome misli Annin i Katein otac, što o tome misli njihova majka, kako sve ovo podnosi njihov brat Jessie. Jedino nikad ne vidimo kroz Kateine oči. Vjerojatno je to spisateljica namjerno napravila. Ova knjiga je puna tuge i boli, ali istovremeno je puna nade i snage. Psihološke, to jest, jer je Kate fizičku snagu već odavno izgubila.
U Čudu gledamo kroz oči djece i tinejdžera. Naravno, ovdje su i dorasli, no njih doživljavamo samo kroz dječje oči. Nemojte misliti da su zato i sasvim sporedni likovi i zato nevažni. Ništa u ovome djelu nije nevažno. Zato je i tako zanimljivo. Glavni lik je Auggie, tj. August, koji ima rijetku bolest deformacije lica. Ima službeni naziv, no nisam ga zapamtila, kako je i sam Auggie rekao, trebalo mu je dvije godine da to nauči izreći kako treba. Auggie je svjestan kako izgleda i pokušava se nositi sa svim pogledima drugih ljudi, koji nisu baš ugodni. Što je od njega hrabro i odraslo, budući da ima tek jedanaest godina. Radnja počinje kad su roditelji odlučili da bi njihov sin, koji se dosad poučavao kod kuće, tj. poučavala ga je njegova majka, mogao krenuti u pravu školu, tj. u više razrede osnovne škole. U djelu ne vidimo samo njegove probleme već i probleme njegove starije sestre Vije koja je krenula u srednju školu. U srednjoj školi je napušta njena najbolja prijateljica Miranda koja je zaključila da će rađe biti cool, obojati kosu u ružičasto i imati dečka sportaša. Upoznajemo i neke druge učenike iz Auggijeve škole. One kojima je ravnatelj rekao da budu dobri s njim da bi se što brže uklopio, one koji mu se rugaju, oni kojima se Auggie sviđa i druže se s njim unatoč njegovom izgledu.
Za kraj, u obje knjige sam plakala, ali zbog drugih stvari i drugih osjećaja. Obje knjige preporučam za čitanje, no pažljivo s njima. I pripremite maramice…“
Pripremila: Margareta Benc
3. HERVE BAZIN: GUJA U ŠACI
„Guja u šaci je Bazinov autobiografski roman. Svojevremeno je u Francuskoj proglašen najčitanijim francuskim romanom poslije rata, a uvršten je i u obveznu školsku lektiru u toj zemlji.
Radnja romana smještena je u francusku provinciju dvadesetih godina prošlog stoljeća. Autor priča o odrastanju u svojoj obitelji. To je obitelj snažne (i prestižne) crkvene tradicije. Naročito je zanimljiv lik oca koji se ni u jednom trenutku ne suprotstavlja svojoj supruzi. Nekako je uvjerenja da je mora nepogovorno slušati jer je u obitelj udajom donijela pozamašan miraz, a on novaca nije imao. Sada financijski ovisi o njoj i prikazan je kao veliki slabić kad je u pitanju odgoj djece. On se bavi kukcima i tu pronalazi bijeg od stvarnog života. Dva dječaka, autor i njegov brat povjereni su baki na čuvanje i to razdoblje pamti kao sretno razdoblje djetinjstva. U to su vrijeme majka i otac bili u Šangaju gdje se rodio najmlađi brat. On je na neki način bio majčin ljubimac, iako nije izbjegao njezinoj torturi koja nastupa dolaskom roditelja iz Kine. Uza sve to ta djeca odrastaju u normalnu djecu, iako ih odgaja problematična (najblaže rečeno) majka .Odnosi u obitelji su svaki dan zategnuti jer dječaci ne znaju što će majci pasti na pamet kako bi im zagorčala život. Svijetli trenutci njihovog života su kad je majka u bolnici i oni se snalaze i rade ono što bi im zabranila, a sve da bi preživjeli. Koliko im je zagorčala život vidljivo je iz činjenice da su je pokušali otrovati, radovali su se kad je otišla u bolnicu misleći da će umrijeti. Nazvali su je Lucprda kad su čuli da je njihov učitelj za nju rekao da je luda prdonja. Dječaci ne poznaju život izvan imanja, a i tu im je ograničila kretanje. Podučavaju ih svećenici upitne kvalitete, a oni koji su dobri vrlo brzo napuštaju imanje.
Iako autor priča o vrlo mučnom odrastanju uz problematičnu majku, djelo je zanimljivo za čitanje zbog stila protkanog vrlo suptilnim humorom.“
Pripremila: Marija Bolšec
