Na početku ove godine donosimo vam nekoliko naslova za koje se nadamo da će vas odvesti u svijet razmišljanja, mašte i povijesti:
1. SHEILA HETI: MAJČINSTVO
Na pragu četrdesetih protagonistica je suočena s dvojbom koliko će rođenje djeteta pomoći, a koliko odmoći u njezinom životu… Može li na jednaki način kao do tada biti uspješna umjetnica? Ako se uspije ostvarivati u poslovnom planu hoće li biti i uspješna majka povrh svega? I na koncu, zašto se za razliku od svojih prijateljica stalno propitkuje o toj temi, je li s njom sve u redu?
Sve su to dvojbe koje su zaokupljale svaku ženu pred rođenje djeteta. Problem je što je malo tko imao petlje sve navedeno staviti na papir poput kanadske spisateljice Sheile Heti. Našla je odličan model da je New York uvrsti u jednu od svjetskih književnica koja bi zasigurno mogla odrediti smjer i način pisanja modernog romana u 21. stoljeću.
Pomoću Majčinstva, Heti nastavlja razvijati introspekciju svojih ženskih protagonista u jedinstvenom književnom stilu. Iscrpna je to studija o društveno nametnutim obrascima i očekivanjima i roman jednako pun humora kao i ozbiljnosti koji komotno mogu čitati i oni koji tek razmišljaju ili su već bili u roditeljskim vodama.
2. ROBERT SEETHALER: POSLJEDNJI STAVAK
Posljednji stavak roman je o glazbeniku Gustavu Mahleru, jezično i ambijentalno savršeno komponiran u spisateljske note. Čitajući ovu knjigu doživljavamo posebno čitalačko iskustvo pogotovo ako se s užitkom prepustimo valovima i notama koji nas kroz djelo vode. Najveći glazbenik u dobu u kojem je živio sada je čovjek kojemu se umorno i bolno tijelo gasi. On prihvaća tu činjenicu no kao da si sam još dodatno želi zakomplicirati i ovako tešku sudbinu. Postavlja si egzistencijalna pitanja koja u kombinaciji sa umjetničkim izražajem daju ovom djelu jednu posebnu notu i emotivnost. Zaključci poput: „Život je grozan, zašto ne bih onda bio i ja“ ne ostavljaju nas ravnodušnima. Ali pisac nam daje slobodu promišljanja, iz svake pore teksta izlazi neka nova slutnja, neka nova nada, iako njegovo tijelo puno boli želi samo odmor. No, Posljednji stavak zato i jest toliko poseban, baca nas s nogu i kroz vječnu melodiju onoga što nazivamo život lako možemo pronaći i djelić sebe u ovom djelu.
3. GORAN TRIBUSON: VILINSKA PRIČA
Roman prati život Maximilliana Leopolda Hermanna Lindera, propalog pravnika, policajca, istražitelja, a kasnije i švercera te trgovca nekretninama, prikazujući i sudbine nekolicine njemu bliskih ljudi zatečenih dvama svjetskim ratovima. Kroz cijeli roman provlači se sukob dječaka s njegovim ocem te opis njegovih nesretnih ljubavi. Opis velikih povijesnih događaja gledamo kroz perspektivu običnog građanina koji živi svoj život nevezano za velike zemljopisne podjele, osvajanja i događanja.
Osjećaj kolebanja glavnoga lika, Tribuson vješto prenosi i na čitatelja kojega dovodi do niza potpitanja i prihvaćanja neizbježnosti jedne individualne vilinske priče svakoga od nas i našega vlastitog života. Autor postavlja čitatelju retoričko pitanje: „Zapravo, možda je ono što nam se čini najmanje vjerojatnim istinito. Možda je ljubav samo iluzija koja neko vrijeme potraje, a onda naglo ugasne. I nema je više.“ Ili doista treba život probati pretvoriti u bajku bez obzira na sve prepreke koje nas dočekaju na vlastitom životnom putu.
