“… Prekapanje starih listina i zapisnika, pabirčenje po raznim prašnim knjigama – uz želju da što više svjetla uneseš u prošlost rodnomu mjestu, zahtijeva mnogo truda i vremena. A što je najgore, trudiš se u gubiš vrijeme, a malo nađeš – Po tom nije ni ovo posao kratka vremena… zanimalo me saznati sve ono, što se u mom rodnom mjestu dogodilo, da iz prošlosti mu naučim razumjeti sadašnjost… Pabirčio sam više godina,- a što sam skupio, to sam napisao u kratko u ovoj knjizi. – Doduše ovo nije mnogo, ali izvori su bili dosta mršavi, ipak brojniji nego što ih imaju i mnogo veća mjesta u Hrvatskoj… pročitala nam je kao uvodni dio Anita Tušek, unuka Antuna Kozine iz uvodnog teksta monografije “Povijst gradine i trgovišta Krapina” koji je dr. Stjepan Ortner napisao u Zagrebu uoči Uskrsa 1899. godine.
Nadalje nas je Anita podsjetila na još nešto od Krapinčana koji je svoj rad započeo u 19., a nastavio u 20. stoljeću:
“Narodu treba dati škole i knjige, treba osnovati KNJIŽNICE.” Napisao je to dr. Stjepan Ortner u knjizi pod naslovom: Ljudevit Gaj 1809. – 1909. u spomen proslave stogodišnjice njegova rođenja.” Ortner nastavlja: Narod neznalica nigda ne će doći do slobode i do svojih prava, zato treba u narod unijeti prosvjetu, a prosvjeta će mu donijeti blagostanje i slobodu i samostalan razvoj. Pučka prosvjeta – velika je misao Gajeva, neka i nama i našemu potomstvu bude najsvetija dužnost.”
Dobrodošlicu i čestitke povodom Dana Grada poželjela je ravnateljica Gradske knjižnice Krapina, Maja Vukina Bogović.
I baš tim povodom predstavila projekt koji će zaživjeti u skoro vrijeme u potpunosti. Naznačila je da se napravio prvi korak. Sve što je poklonjeno Knjižnici, a ujedno je to poklon Gradu i njegovim građanima imati će najbolji mogući oblik i formu te mjesto. Zavičajna zbirka je formirana zahvaljujući višoj knjižničarki Vesni Jelić, voditeljici županijske Matične službe. No, naslijeđena je veća količina različite vrste građe koja čeka da se obradi i da joj se pronađe najbolje mjesto kako bi bila dostupna na korištenje u fizičkom ili digitaliziranom obliku.
Gradska knjižnica Krapina uz primjerke svjetske književne baštine s ponosom ističe i postojanje Zavičajne zbirke koja je formirana je 1997. godine. kao zasebna zbirka knjižne i neknjižne građe koja čuva identitet Krapine i Krapinsko-zagorske županije. Svojim postojanjem, odnosno sadržajem stalni je prilog osvješćivanja pripadnosti Gradu i Županiji kao jedinstvenoj povijesnoj i zemljopisnoj cjelini.
Stalni je zadatak da se ta zbirka nadograđuje različitostima koje govore o ljudima i njihovom djelu, a koji su vezani uz zagorsko podneblje, Upravo se danas, na Dan Grada Krapine, u svemu tome željela nadodati jedna nova kockica mozaika koji svjedoči i govori o krapinskoj kulturno – društvenoj povijesti, a na čemu se, tvrde mnogi. temelji i njezina budućnost. Riječ je o ideji formiranja Spomen sobe Antuna Kozine.
Ukratko o Kozini:
Antun Kozina je rođen 1922. godine, a već 11 godina nije više s nama. U svojem radnom vijeku bio je upravitelj gradskog muzeja u Krapini te tajnik Turističkog društva u vrijeme pokretanja Festivala kajkavskih popevki. Uz svoj rad bavio se novinarstvom i publicistikom.
Antun Kozina – Tonček, kako su ga od milja mnogi zvali, uredio je i autorizirao više knjiga i publikacija o Krapini i okolici. Surađivao je sa mnogim znamenitim institucijama i društvima, od kojih možemo spomenuti Kulturno-umjetničko društvo „Ilirci“, Savez muzealaca i konzervatora Hrvatske, Hrvatsko enološko društvo, Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Zagreb. Bio je aktivan u vatrogastvu i djelovanju DVD-a Krapina.
Za neumornu i svestranu kulturološku djelatnost primio je Plaketu „Pavao Ritter Vitezović“ za životno djelo od Saveza muzejskih društava Hrvatske u Zagrebu te mnoga druga priznanja Krapine i Zagreba.
Predmet njegova istraživanja i pisanje bila je povijest Hrvatskog zagorja, a to je pisanje uvijek temeljio na podacima iz novinskih članaka, časopisa, brošura, kataloških izdanja, monografija i drugih publikacija u kojima su opisivani fragmenti bogate povijesti i razvoja Hrvatskog zagorja.
Anita Tušek je pročitala neke lijepe dijelove onoga što je zabilježio, pisao i pronašao te sačuvao njen djed. Tončekov sin Dragutin je opisao kako je vrijeme provodio s ocem i na taj način zavolio pisanu riječ, čuvanje uspomena, vrijednih zapisa, opisanih običaja iz naroda, ljubavi prema pronalaženju i pohranjivanju fotografija, razglednica, dokumentacije i svega što bi moglo ostati za buduće generacije. Ljubav prema svom kraju, Krapini i Zagorju se u domu Kozina njegovala te pohranjivala i na kraju poklonila Knjižnici na čuvanje i prezentiranje svima koje zanima povijest Krapine i okolice. Nadalje je prof. Narcisa Brezinščak približila gdje se sve nalaze objavljeni tekstovi i članci Antuna Kozine, bogata bibliografija koja stvarno pruža upotpunjenu sliku stručnosti i kontinuiranog rada Kozine.
Večer je završila druženjem, sjećanjem i razgovorom, a upriličena je prigodna izložba Tončekovih djela i vrijedne građe koju je prikupio i poklonio Knjižnici.
