Prvi ČČČ u novoj godini otvorili smo zavičajnom temom, toliko bliskoj svakom Zagorcu. Ne, nisu to zeleni bregi, nije kaj, nije popevka, nisu vinogradi, ali ipak, sve to, suvremenim rječnikom izrečeno, vinskom stazom vodi k jednome – zagorskoj klijeti. Često je klijet na meti Zagoraca-stihotvoraca, pa nam nije bio problem pronaći barem jednu koja će nas nadahnuti u izgradnji naših. Izrazito melodiozno spjevane klijetne pjesme pronašli smo u zbirkama pjesnika Vladimira Podgajskog. Recitacije pjesama «Tiho klečim» i «Fučka» prepustili smo pjesnikovoj sumještanki Maji Hršak, i svi smo se pronašli u nama bliskom senzibilitetu koje nose motivi pjesama, jer ak' se Zagorca pita «bez kleti noče hmrijeti, i ni mu ni na kraj pameti, da bi gore mogel prejti i ključa si v žep ne dejti». Premda zagorske klijeti inače nisu scifrane, u našoj kreaciji obogatili smo ih brojnim detaljima. Na podlozi od crijepa, «das» masom za oblikovanje stvarali smo dio po dio – prozore, vrata, stepenice, nadstrešnice, ograde, brajde, pokoje drvo i dr., te lijepili na podlogu. Raskošni dijelovi klijeti polako su počeli nalikovati na dvorce, i niti jedan Zagorec se ne bi bunil da mu pročelje klijeti tak' izgleda. Još kad se sve obojilo i polakiralo, klijeti su zasjale u punom sjaju.